Oaza usred pijeska i kamena

Eto me u oazi Bahariya, nazalost internet je dosta slab, ne znam hocu li moci staviti koju sliku, no zato imam zanimljive dogodovstine za podijeliti. U oazu smo dosli jucer, i vjerujem da bi mnoge razocarala, jer je zapravo rijec o gradicu sa oko desetak tisuca stanovnika, koji se poput slavonskog sela proteze ponajvise jednom ulicom. Samo umjesto zemlje, ovdje je pijesak. Ono sto ga cini oazom jesu izvori, tople i hladne vode, koji cine ovo tlo usred crne pustinje plodnim. Jucer smo posjetili jedan izvor, gotovo u gradu, i najbolje bi ga bilo opisati kao kucicu iz koje izlazi voda, koja se usmjerava u veliko polje palmi. Mozemo reci sumu palmi. Naravno, svaki izvor nekoga dobra covjek kultivira, pa tako i izvor usred pustinje. Samo polje palmi je veoma lijepo, poput sume palmi, sa povremenim pasnjacima na kojima se nalaze domace zivotinje beduina. Prosetali smo se tim poljem, opustili na jednoj srusenoj palmi i zaista uzivali u miru i tisini.

Danas smo odlucili otici malo dalje, na malu oazu udaljenu oko 12 km od Bawitija, grada u Bahariyi, u kojem smo smjesteni, te smo stoga krenuli u tri sata dugo hodanje po zarkom pustinjskom suncu, kroz potpunu pustos. Zaista je fenomenalno kada se odjednom iza nicega pojavi cijela suma palmi, a vlaga osjeti u presuhom pustinjskom zraku. Nazalost nisam upamtio ime oaze, pa cu ga morati navesti kasnije. Tamo se nalaze dva izvora, iako smo mi pronasli samo jedan, koji se kanalima preusmjeravaju na prostor palminih nasada, te kojima se opskrbljava cijela oaza, stanovnici, domace zivotinje te razne ptice koje slete u ovo podrucje. Izvor se nalazi odmah do Eden Gardena, zanimljivog odredista za turiste koje vodi obitelj cija sira porodica iskljucivo i naseljava tu oazu pa je stoga potpuni mir i odmor garantiran. Zaista prekrasno mjesto. Imali smo srece upoznati sina vlasnika Eden gardena, koji je bio zadivljen nasim pjesacenjem, pa nas je nakon kupanja u izvoru pozvao u svoj kompleks na pice, te na razgovor. Pricali smo o tome kako stalni porast turizma unistava ovakve posljednje kutke mira i samoce te prirodne ljepote, o Beduinima opcenito i tako dalje. Veoma ugodno drustvo. Na kraju nam je ponudio i prijevoz natrag do nasega hostela, te nas usmjerio na promjenu u nasem planu putovanja, pa tako planiramo sutra umjesto povratka u Cairo i hvatanja vlaka za Asuan otici kroz preostale oaze do 700 kilometara udaljene oaze Al Kharga, te od tamo hvatati prijevoz do Luxora. Zbog toga nisam siguran hoce li osvanuti novi nastavak u naredna dva dana na ovome blogu, no ipak, svratite. Toliko zasada iz Bahariye!