Kroz pustinju...

Dosao je dan da napustimo Cairo, te smo se zaputili u ranim jutarnjim satima prema oazi Bahariyi, sve do nedavno potpuno izoliranoj beduinskoj tocki poznatoj tek po uzgoju datulja i plantazi palmi, ali od nedavno sve cescem odredistu turista. Putovanje pustinjom bilo je posebno zanimljivo, na sve strane cistina, samo povremene stijene i pijesak, jedino nasa cesta i pruga koja ide paralelno s njome. Vozac autobusa juri preko 120 na sat, prestizuci sve pred sobom, i tako gotovo sest sati, sve do 380 kilometara udaljene oaze od Caira. Posebno je zanimljiv bio prolazak kroz tkz. crnu pustinju, podrucje puno vulkanskih ostataka, koji su nakon godina i godina djelovanja pustinjskih vjetrova stvorili nevjerojatne oblike i forme. Boja u pustinji je crno narancasta, veoma zanimljiva, iako moram priznati da mi nije uspjelo je uhvatiti foto aparatom, jer je sucev odsjaj prejak, pa se gube boje.

Osim crne pustinje postoji i bijela pustinja, koja je puno upecatljivija, no ipak je tesko dostupna pa je stoga izvan nase rute putovanja. Opcenito pustinjski krajolik koji se proteze sve od zaledja piramida pa do oaze prevladava laganim brezuljcima, ponekim dinama i vecim uzvisinama. Ispocetka je to jako zanimljivo, no iskreno, brzo postane monotono. Oaza je vec druga prica, sasvim drugacije nego je vecina zamislja, rijec je o velikom podrucju usred pustinje sa mnogo izvora i nasada palmi, u kojem se nalazi i naselje Bawiti. Uz tek neke slike, vise o oazi sutra.