Asuan

Nakon cetiri noci u Luxoru i razgledavanja grada koji se ponosi titulom najvecega muzeja na otvorenom, otputovali smo u Asuan, grad tri sata udaljen vlakom od Luxora, nesto malo veci od Rijeke, smjesten na obalama rijeke Nil, gdje tok rijeke tvori nekoliko veoma zanimljivih i slikovitih otoka i hridi, te cijeli pejsaz cini gotovo bajkovitim. Grad je u novije vrijeme poznatiji po svojoj brani, kojom je reguliran tok rijeke Nil, te su sprijecene poplave i izlijevanje rijeke, a kasnije, izgradnjom velike brane nesto juznije, stvoreno je najvece umjetno jezero na svijetu, jezero Nasser.

Odmah na prvi pogled grad izgleda veoma lijepo, gotovo europski. Nema toliko prasine u gradu, dominiraju fontane, lijepo uredjene ulice sa mnogo parkova, zelenila, cvijeca... Odmah se vidi kako se mnogo ulaze u ugled grada. Na obali Nila se vide mnogi cruiseri koji ovdje pristaju na krstarenju Nilom, te je stoga i grad odrediste za mnoge malo bogatije turiste. Stoga su cijene nesto vise. Mi smo srecom nasli veoma povoljno dvokrevetnu sobu uz samu obalu Nila, gotovo na nevjerojatno dobroj poziciji, pa mozemo stoga svakodnevno uzivati u pogledu na rijeku. Rijekom pak takodjer plove i mnoge felucce, mali brodici sa jedrom karakteristicni za Nil, koji dok se provlace uz sve te male otoke i otocice zaista cine scene kao iz neke egzoticne bajke. Od ostalih atrakcija u samome gradu, istaknimo jos veoma lijepu kopticku katedralu na juznoj strani grada te nedovrseni obelisk, koji da nije graditeljima puknuo na pola gradnje, bio bi najveci ikad napravljen u starom Egiptu. Ovako, napukao i do pola ukrasen, stoji na istome mjestu gdje je prije vise stotina godina napusten.
U anticka vremena Asuan je bio srediste za eksploataciju granita, koji se koristio za gradnju hramova, kipova, obeliska, pa cak i piramida. Stoga je naseljen od najranijih vremena, i to na otoku Elefantina, koji se nalazi tocno ispred centra grada.

Mi smo danas posjetili drugu, zapadnu obalu, gdje se nalaze grobnice plemica, medju kojima je jedna od najocuvanijih grobnica iz vremena faraona, jedina koja je gotovo potpuno sacuvala originalne boje. Iako su samo dvije bile otvorene, te iako su prikazi dobrano istroseni, bilo je velicanstveno ponovo vidjeti ta remek djela slikarstva i kiparstva antickih vremena. Nakon posjete grobnicama, popeli smo se preko brda do samostana Sv. Simeona iz sedmog stoljeca, odnosno do njegovih ostataka, prosli kraj Aga Khanovog mauzoleja, pa kroz pustinju paralelno sa rijekom Nil do osam kilometara udaljenoga mjesta koje je jedno od rijetkih na rijeci i strancima preporucljivo za kupanje. Bijase to veoma dobro mjesto, velika pjescana plaza sa pogledom na zelenilom obrasle otocice na Nilu. Krasno... Voda rijeke je bila prilicno topla, procjena oko 25 stupnjeva, iako nam se na prvi mah cinila veoma hladna, nakon vise od sat vremena hodanja po vrelom saharskom suncu. Treba spomenuti i kako je Asuan jedno od najpoznatijih odredista za promatranje ptica. Zaista na svakome koraku se mogu vidjeti razne ptice kako hvataju ribe u rijeci, sjede na nekoj stijeni ili drvetu ili samo prolete sa strane. Zanimljivo je da su to uglavnom ptice selice iz svih krajeva Europe, koje upravo ovamo odlaze kada u nasim krajevima nastupi zima. Zaista zanimljivo je vidjeti rode u studenome kako se buckaju u Nilu.
Kada sam vec spomenuo i ribe, usavsi u vodu, najprije djeluju pomalo strasno, jer mnogo malih ribica, dimenzija srdele krene prema tebi u jurisu kao jato, no uskoro se primjeti kako njih zapravo zanima uzdizanje pjeska, jer tamo pronalaze hranu. Tih malih riba ima mnogo, ne znam kako se zovu, veoma su spore, gotovo da ih se moze uhvatiti rukom i bojom djeluju u vodi nekako sivo, bezlicno, samo sto su od nasih srdelica nesto deblje.
Predvecer, otisli smo do obliznje plazice gdje se kupaju lokalna djeca, te tamo uhvatili brodic za drugu obalu. Sutra odlazimo u Abu Simbel, dok prekosutra posjecujemo Elefantine, pa nadam se tada vise o povijesti Asuana u ta davna anticka vremena.