Abu Simbel i Philae

Danas je dosao dan kada smo dosli do krajnje juzne tocke Egipta, koju smo mislili posjetiti, te koju je uopce moguce posjetiti, barem koliko je meni poznato. Ustali smo se u 2:45 ujutro, u par minuta se spremili te otisli do minibusa koji nas je vec cekao za konvoj za Abu Simbel. Iz sigurnosnih razloga, kako oni kazu, iako mi se to cini smijesnim, do Abu Simbela, 300 km udaljenoga grada od Asuana vozi naoruzani konvoj, koji nema smisla, jer se tijekom voznje vozila totalno rastrkaju cestom, no jednostavno imaju takve propise u Egiptu i tu se nista ne moze.

Abu Simbel je relativno mali grad na obali jezera Nasser, najveceg akumulacijskog jezera na svijetu koje je nastalo 60tih kada je izgradjena velika brana na Nilu, kojom su sprijecene poplave rijeke, te koje se prostire na vise od 540 km duljine kroz Egipat i Sudan. Sam Abu Simbel je smjesten duboko u tropskoj zoni, tek 40tak kilometara od granice sa Sudanom, koja iako je golema, moguce ju je prijeci iskljucivo trajektom iz Asuana do Wadi Halfe u Sudanu. Ono zbog cega smo mi dosli u Abu Simbel jest golemi hram Ramzesa II. koji je trebao biti potopljen gradnjom brane, ali je zahvaljujuci akciji UNESCO-a premjesten zajedno sa unutrasnjim prostorijama na obale toga jezera, te sada ponosno stoji na velikom vidikovcu te i dalje svjedoci o velikim pobjedama Ramzesa II. nad Nubijcima te prikazima bitke kod Kadesa, koji su dosta dobro ocuvani. Impresivne cetiri statue pred ulazom naprosto oduzimaju dah, te su uz piramide jedan od najprepoznatljivijih simbola Egipta. Hramovi potjecu iz 13 stoljeca prije Krista, iz vremena vladavine spomenutoga Ramzesa II. Nazalost, radi tih konvoja, podrucje hrama je veoma napuceno turistima, te je vrijeme razgledavanja dosta kratko, tek oko dva sata i to rano ujutro, pa smo tako morali relativno brzo natrag, jer je kretao konvoj natrag za Asuan.

Na povratku, razgledali smo veliku branu, presli preko stare asuanske brane iz 1902. godine, te zatim otisli do hrama Philae, prekrasno ocuvanoga hrama iz ptolomejskog razdoblja, koji su kasnije naselili krscani, odnosno koptici, u bijegu pred progonom Rimljana, pa se tako, osim prekrasnih ornamenata i veoma dobro ocuvanih antickih egipatskih tragova i kipova sacuvao i vjerojatno najstariji reljef kriza na svijetu. Prisutnost krscanstva vidi se na svakome koraku, ali i donekle postivanje stare tradicije, jedino sto je tuzno jest sto su u svojoj borbi protiv poganizma svim likovima u kompleksu unakazili lica, pa tako likovi podsjecaju na bezlicne kolose od memnona, samo su naravno daleko manji. I ovaj je hram takodjer premjestan prilikom izgradnje velike brane, odnosno cijeli ovaj kompleks je premjesten sa istoimenog otoka na susjedni mali otocic, te sada cini jedinstveni otocni kompleks koji zaista vrijedi pogledati.

Posljednja stanica bio je nedovrseni obelisk, veliki komad kamena, granita koji nije isklesan do kraja, jer je tijekom izrade puknuo, no da je bio dovrsen gotovo sigurno bi bio najveci ikad napravljeni obelisk u starom Egiptu. Sada lezi na stijeni gdje je i ostavljen, te se doima kao da je zacementiran za nju, te kako je bez ikakvih oznaka, djeluje i prilicno bezlicno. Time je i zavrsio nas danasnji put, dugacak vise od 600 km ako racunamo voznje u oba smjera, te smo umorni vecer proveli opustajuce u gradu. Sutra nas ceka jos Elefantine otok, te nakon toga polazak prema sjeveru, prekosutra Sueski kanal i dan nakon toga Sinaj. Nadam se da cu se imati prilike javiti u naredna dva dana...