Sunday, November 21, 2010

Egiptom uzduz i poprijeko

Nakon putovanja kroz cijeli Egipat, od vise od trideset sati u autobusu dosli smo napokon do Dahaba, na obale crvenoga mora. Neocekivano, imali smo problema u putovanju, pretpostavljam radi nekakvih blagdana koji trenutno traju u islamskim zemljama, svi autobusi su prepuni, pa nismo uspjeli dobiti karte za nocni bus iz Ismailije za Dahab, tako da je izostala posjeta Port Saidu, nadam se dogoditi ce se pri povratku sa Dahaba odnosno putu prema Aleksandriji. Voznja u autobusu je oduzela nam dobar dio jedne noci i cijeli dan i noc, tek smo jucer navecer stigli, te pri tome promijenili tri autobusa. Veoma su naporne kontrole na checkpointovima, jer se dosta dugo ceka, po dvadesetak minuta da se pregledaju svi dokumenti, i tako gotovo desetak puta. Zbog toga su i svi autobusi kasnili izmedju pola sata i cetiri sata od predvidjenog vremena. Vise sam puta pokazivao putovnicu na ovome putovanju kroz Egipat nego da sam prosao Europu od Urala do Portugala. Poslije ovoga, tko god se bude zalio na kontrole na granici sa Slovenijom, mogu mu samo preporuciti otici u Egipat i malo se provozati okolo.
Zahvaljujuci mjesecini, imali smo barem sto vidjeti tijekom cijeloga puta, od zivotopisnih sela uz dolinu Nila od Asuana do Quene, gdje bus skrece prema Crvenome moru i bezlicnoj luci Safagi, kroz pustinjske planine, pa uz obalu sve do Sueza, jednog od najprljavijih gradova koje sam ikada vidio, preko Ismailije do podvoznjaka pod Sueskim kanalom, koji je izuzetno dobro opskrbljen oruzanim snagama, niz Sinajski poluotok do Sharm El Sheika, gdje smo popili kavu i uhvatili bus za nase odrediste Dahab. Busevi u Egiptu su nevjerojatni. Dok se bus za Dahab iz Sharma cinio sasvim pristojno, onaj za Ismailiju je izgledao kao da ce svakoga trena cijela jedna strana busa otpasti, imao je nekoliko rupa i cinio veliki propuh jer jednoga prozora bas i nije bilo. Zadnja vrata su svezana remenom, da ne otpadnu, a ljudi ima u njemu vise nego pcela u kosnici. Sva sreca da je ta voznja trajala samo dva sata (iako bi trebala jedan sat).

Sve u svemu, kada se stane na obalu Crvenoga Mora, sve ostalo prestaje biti vazno... Stigli smo u Dahab!

No comments:

Post a Comment