Na vrhu Sinaja

Nakon kupanja i ronjenja u prekrasnome i toplome crvenome moru, punome koralja i podvodnog svijeta, otisli smo u planine Sinaja, tocnije prema samostanu svete Katarine, koji se nalazi podno planine Sinaj, na kojoj je Mojsije dobio deset zapovjedi. Samostan se nalazi u malenoj dolini izmedju visokih planina, koje su gotovo gole stijene bez imalo vegetacije, te kao takve djeluju zaista impresivno. Izgradjen je pred vise od tisucu godina, te je i danas veoma vazno religijsko odrediste za hodocasnike pravoslavne vjeroispovjesti, a posebno je vazna posjeta grmu u kojem se Mojsiju ukazao Bog, a koji se nalazi unutar samostanskog kompleksa. Cijeli samostan je opasan zidinama, te osim par crkava sadrzi i dzamiju, sto je posebno zanimljivo, no nije i tako cudno, s obzirom da je zahvaljujuci toj dzamiji si osigurao opstanak usred muslimanskog svijeta. Prvo svetiste izgradjeno je jos 381. godine na ovome mjestu, a ono sto ga cini posebnim jest cinjenica da od tada do danas samostan je redovito aktivan i u funkciji. On pripada grckoj pravoslavnoj crkvi, pa su stoga i redovnici u njemu uglavnom iz grcke.

Odmah iznad samostana dize se visoka planina Sinaj, odnosno Mojsijeva planina, na kojoj je navodno Mojsije dobio deset zapovjedi. Uspon do vrha moguc je preko tri tisuce stepenica koje je izradio jedan jedini redovnik, ili preko planinske staze, kako je lokalni beduini zovu, devine staze. Ona je dosta laksa , no unatoc tome potrebno je gotovo tri sata za uspon normalnim hodom. Vrh se nalazi na 2275 metara, te se sa njega pruza velicanstveni pogled na planinski pejsaz Sinaja, kao i na jos vecu planinu Sv. Katarina, ciji je vrh najveci u Egiptu. Na vrhu se nalazi i mala kapelica, te nekoliko beduinskih sklonista, koja su pretvorena u kafice u osebujnom planinskom stilu, i mogu reci da je zaista poseban dozivljaj popiti kavu na vrhu svete planine za cak tri monoteisticke religije, islam, krscanstvo i judeizam.

Sacekali smo nekoliko sati da dodje zalazak sunca, kojime su planine dobivale posebne oblike u igri svjetlosti i sjene te impresivne tonove zlatne boje, dok je sunce polako zalazilo za vrhovima na zapadu. Spust je stoga bio dosta tezak, jer nismo imali dovoljno svjetla, a i temperatura je dosta niza na visinama, ocekivano, no unatoc tome, sa pogledom na prekrasno zvjezdano nebo, obrise planina u mraku i svjezi planinski zrak, nista nije bilo tesko. Mnogi se ljudi odlucuju na uspon po noci, zbog spektakularnog izlaska sunca, sto je takodjer jedna od opcija, iako samo pogled na visoke surove vrhove cije se stijene zlate na suncu ostavlja bez daha.