Dar Nila

Prvo jutro u Cairu, napokon krevet... Predobro... Iako sam se probudio vec oko 8 i pol, dobro sam se naspavao... Nakon asketskog dorucka, veoma cudnovatoga nesscaffea u hostelu, krenuli smo ja i prijatelj do Nila, razgledati rijeku, mostove, otok Zamalek i trg Midan Tarhir (trg pobjede).

Napokon na rijeci Nil, voznja brodicem slavnom rijekom o kojoj sam sanjao jos kao malo dijete. I to za samo jednu kunu. Fantasticno. Studeni je, a temperatura je preko 30 stupnjeva. To je Afrika. Nista drugo. Ugodan vjetar ipak cini te topline podnosljivima, zaista je bilo sjajno i nezaboravno iskustvo.

Neboderi uz rijeku ostavljaju dojam da se nalazite u Manhattanu, a ne u srcu arapske Afrike. Na rijeci kaos u prometu, kao i na cestama... Medju oronulim ribarskim ladjicama prolaze turisticki brodici, gliseri, lokalni brodovi, felluce...

Nakon obilaska Nila i otoka Zamalek, veoma lijepe cetvrti na otoku usred Nila obisli smo slavni Egipatski muzej. Golemo zdanje, sa milijunima artefakata, nemoguce je obici u jednome danu i vidjeti sve. Veoma veliko osiguranje svjedoci o vaznosti sadrzaja muzeja. Narmerova paleta, ostaci iz hramova, zagrobne maske... Meni kao studentu povijesti znacilo je to vidjeti konacno uzivo sve ono o cemu slusam godinama. Fenomenalno. A onda soba mumija. Ulaz se posebno placa, cak vise nego u sami muzej, a kad tamo mala sobica samo... No ipak, vidjeti na udaljenosti od desetak centimetara mumije nekoliko tisuca godina, neprocijenjivo. I na samome celu, u sredini, mumija velikoga Ramzesa II... Najveceg od faraona, po mojoj slobodnoj procjeni... Slikanje zabranjeno, a cuvar na sekundu izlazi... Vadim mobitel, brzo slikam, i imam portret ovoga egipatskog velikana na maloj ali meni osobno veoma vrijednoj slici.

Nakon muzeja, otisli smo na veceru. Vec dan ranije nasli smo jedan lokalni restoran sa uglavnom jelima od povrca, stavljenih u lepinju... Sve je dobro, i jeftino. Gotovo je nemoguce najesti se a potrositi vise od 10 kuna. Samo treba paziti, hrana je pikantna, nije za svakoga. Navecer opet do Nila, malo snimanje i slikanje grada u mraku i milijuna svjetala sa svih strana, dok glazba dopire sa malih ladjica, dok se mladi zabavljaju, grle, secu... Odlicna atmosfera, topla okolina, sve je puno ljubaznosti, topline, bez imalo traga nasilju. Zaista drugacije nego su nasi stereotipi o Arapima. Ali opet, ovo je tek drugi dan u Africi...

Vise drugi puta. :))

p. s. Pisem kratko i sazeto, ne snalazim se na ovome laptopu sto ga na brzinu posudih od osoblja hostela. Nadam se sutra internet kaficu. Isprika za nedostajanje nasih dijakritickih znakova, ali nemoguce je pronaci tipkovnicu koja ih podrzava...