Luxor

Nakon dugotrajnog puta pustinjom dosli smo u Luxor, grad sa najvelicanstvenijim spomenicima i hramovima iz razdoblja faranskog Egipta, a usudio bih se reci i najvelicanstvenijim hramovima uopce, inace poznat i kao ozloglaseni grad grebara za napojnice i podvale turistima. Cim smo izasli iz vlaka okruzila nas je skupina "touta" od hotela koji su nas pokusali doslovno prisiliti da odemo u njihove hotele, a ne u onaj koji smo mi odabrali. Gotovo dvjestotinjak metara su nas slijedili i unosili nam se u lice nagovarajuci nas. Ipak, dosli smo do zeljenog hotela, koji nije bio nista posebno, no za tek 20 kuna po osobi koliko nas je stajala soba, bio je itekako u redu.

Najprije smo krenuli razgledati zapadnu obalu, pa smo se tako vec sljedece jutro zaputili brodicem preko Nila, gdje smo otisli taksijem do kraja doline, i planinarili preko prilicno visokog brda bez i jednog raslinja po ipak jako vrucem suncu do doline kraljeva, koja se nalazi s druge strane. Sa vrha brda se pruzao velicanstven panoramski pogled, pri kojem se nam sa jedne strane otvarala dolina kraljeva, sa druge rameseum i nekoliko drugih manje ocuvanih hramova, dok se ispred nas, ukopan u stijenu nalazio hram od Hatepsut.
Spustivsi se u samu dolinu kraljeva, bili smo malo razocarani, jer grobnice koje smo htjeli posjetiti bile su zatvorene, no to nas nije sprijecilo da odaberemo druge. Inace otvoreno je negdje 50% grobnica, te se rotiraju s vremena na vrijeme, kako bi se sto bolje ocuvale unatoc velikoj navali turista. Sa ulaznicom se smiju posjetiti tri grobnice, samo se Tutankamun, Ay i Seti I. posebno placaju. Mene se posebno dojmila grobnica Tutmozisa trecega, odlicno je ocuvana unutrasnjost, prilicno je bila duboka, te posto je bila posljednja u redu, najmanje je posjecivana. Za ulaz se prvo treba uspeti stepenicama, te zatim spustiti u podzemlje, unutar planine. Prikazi odlaska u zagrobni zivot veoma su dobro napravljeni. Nazalost, u dolini kraljeva je potpuno zabranjeno slikanje.

Nakon doline kraljeva, unatoc zabrani, ponovno smo se popeli preko planine na drugu stranu, koristeci prekasne panorame Luxora i okolice, te se spustili do hrama od Hatepsut. Izvana gledajuci, najbolje ocuvani hram, no usavsi u njega, razocarao sam se, jer je veoma mali dio hrama otvoren, dok se ostalo restaurira. Ipak, vrijedila je posjeta. Uz posjetu kolosima od Memnona u predvecerje, kada su prekrasno osvijetljeni, zavrsio je prvi dan na zapadnoj obali.

Drugi smo dan se odlucili za nesto laganiji raspored, pa smo iznajmili bicikle, te obisli prekrasan i odlicno ocuvan hram Medinat Habu, nakon Karnaka najbolji hram u Luxoru po mojem misljenju, zatim grobnice plemica, izmedju ostalih Ramosea, koje su u odnosu na kraljevske grobnice daleko manje, no ipak veoma lijepo oslikane i ukrasene, te sto je veoma dobro, potpuno zanemarene od turista, pa smo u njima bili potpuno sami, prosli kraj Rameseuma, kolosa od Memnona jos jednom po danu, i pogrijesili odustajuci od posjete dolini kraljica. Kako je sa nama bila amerikanka koja je veoma dobro baratala arapskim jezikom, uspjeli smo iz posjete jednoj radionici suvenira od alabastera napraviti popodnevni boravak kod obitelji sa ruckom i razgovorom o turistima, stanju u drzavi i opcenito svijetu te dozivjeti kako prosjecni Egipcanin gleda na sve. Vrijedno iskustvo. Ostatak dana proveli smo vozeci se uz desnu obalu Nila, uz pitoreskna sela i polja, sve do zalaska sunca i povratka u hotel.

Nedvojbeno je najbolji dojam na mene na zapadnoj obali ostavio Medinat Habu, prekrasan hram koji je dobro ocuvan i koji svjedoci o velicini staroga Egipta. Inace, kompletno to podrucje se najbolje dozivi tek sa vrha planine, kada se pogledom po cijelom obzoru na svakom koraku vide velicanstveni ostaci tisucama godina stare civilizacije, koji i dalje postojano stoje iako te civilizacije odavno vise nema.