Egipat video-vodič

Nakon malo dužeg vremena stavljam određene novosti na ovaj blog o putovanju Egiptom, odnosno stavljam video uradak sa odabranim snimkama sa putovanja. Srećom, nemiri u Egiptu su daleko iza nas i zemlja je ponovno itekako dostupna i privlačna za turiste, stoga za sve one željne putovanja u Egipat, dodatni poticaj neka bude i ovaj video...

Fotografije Caira

Donosim mali pregled fotografija iz Caira, najzanimljivije sa gradskih ulica, od obale Nila i Downtowna do ulica prema islamskoj četvrti i oko sjevernoga groblja.

Desna obala Nila u Cairu, pokraj Downtowna. Ovo je vjerojatno i najljepši dio grada, uz otok Zamalek.

Tipična ulica Caira karakteristična za starije dijelove grada.

Pogled na grad sa minareta plave džamije

Al-Azhar park jedno je od najnovijih zanimljivosti Caira (otvoren je 2006.) te je zasigurno najveća zelena površina grada. Smješten je na bivšem smetlištu, brežuljku u blizini sjevernog groblja i Citadele.

Pogled iz plave džamije prema Al azhar parku i istočnom dijelu grada

U islamskom Cairu scene domaćih životinja na itekako prometnoj cesti nisu rijedak prizor.

Iako gradom dominiraju minibusevi i podzemna željeznica, u nekim dijelovima grada još uvijek je u funkciji tramvaj.

Autobusni kolodvor sa kojega kreće većina autobusa prema udaljenijim destinacijama

Primjer zgrade u downtownu, središnjem dijelu Caira.

Park uz Nil na otoku Zamalek, jednom od najuređenijih dijelova grada.

Pogled na Zamalek sa desne obale Nila.

Fotopis sa piramida

Putovanje Egiptom je završilo, ali to nije razlog da se prestanu objavljivati nove stvari na ovome blogu, pa ću za početak objaviti kolekcije slika, tematski raspoređene, kako biste mogli iz prve ruke osjetiti doživljaj... Započinjem sa najpopularnijim, piramidama...

Sfinga ispred piramide u Gizi.

Keopsova piramida

Pogled sa Crvene piramide u Dahsuru

Savinuta piramida u Dahsuru

Stepenasta piramida u Saqqari

Ispred piramida u Gizi

(iz ove perspektive: Mikerina, Kefren, Keops te ispred piramide kraljica)

Piramide u Gizi

Jahanje na devama postalo je pravi hit među piramidama, posebice jahanje od lokaliteta u Gizi do lokaliteta Saqqara, udaljenoga 20 km. To je ujedno i trenutno jedini način za posjetiti piramide u Abu Siru.

Ulaz u Mikerininu piramidu. Keopsova i Kefrenova su naizmjence otvorene, te se dopušta ulazak samo 300 osoba dnevno, dok broj ulaznica za Mikerininu nije ograničen.

Keopsova piramida iz drugog kuta

Aleksandrija

Aleksandrija nosi neslavnu titulu kao najslavniji povijesno gledano grad koji nema nista za pokazati. Iako nije to sasvim tocno, nazalost, nije daleko od istine. Slavna aleksandrijska knjiznica odavno je spaljena, svjetionik sa Farosa, koji je bio jedan od sedam svjetskih cuda urusio se jos u srednjem vijeku u potresu, a od Aleksandra velikoga, osnivaca grada, nisu ostali ama bas nikakvi tragovi.

Ipak, ovo je jedan moderni egipatski grad, koji polako gradi svoj identitet. Prvo sto se primjecuje, veca sloboda medju ljudima, posebice mladima, utjecaj europe barem na glavno gradsko srediste, nacin zivota i funckcioniranje ljudi. Stigli smo u kasnim vecernjim satima u Aleksandriju, u vrijeme kada su gradske ulice pune raznih prodavaca, sve bljesti u bojama i guzva je gotovo kao i u Cairu. Grad je to od cak cetiri milijuna stanovnika, sto znaci gotovo koliko i cijela Hrvatska, te koji osim za africke pojmove modernog izgleda i lijepog pogleda sa obale prema panorami grada, nudi i ostatke Separeuma, hrama iz rimskog doba, koji je doduse jako lose ocuvan, katakombe te dvorac Quatibay, nasljednik spomenutoga svjetionika, koji je uglavnom i izgradjen iz ostataka spomenute gradjevine. Dvorac je posebno zanimljiv i lijep, posebice izvana, gdje se dominantno postavio na ulazu u luku, te sa kojega se pruza lijepi pogled na mediteran. Zanimljive su i unutrasnje prostorije dvorca, iako osim par topova i otvora sa pogledima na more zapravo se tu i nema sto vidjeti.

Osim spomenutoga, Aleksandrija pokusava stvoriti novi imidz sa novom Aleksandrijskom knjiznicom, modernim zdanjem u istocnoj strani luke, koje svojim izgledom se cini kao svemirski brod, te koje je pokusaj kretanja Aleksandrije ka modernizaciji, i bijeg iz sivila, prasine i prljavstine koja, mora se ipak priznati, dominira danasnjim Egiptom.

Port Said i Sueski kanal

Nakon Sinaja, nasa je sljedeca destinacija bio Port Said. Iako smo planirali posjetiti Sueski kanal jos ranije, uslijed problema sa autobusnim kartama i rezervacijama promijenili smo taj plan, te je tako kanal dosao na red tek sada. Nakon nocne voznje od Dahaba do Kaira, uhvatili smo autobus za Port Said te za tri sata se nasli u gradu stvorenom samo za potrebe kanala i njegove izgradnje. Danas je to za egipatske pojmove lijep gradic, zajedno sa sestrinskim gradom, Port Fuadom, koji se nalazi sa druge strane kanala, te koji je povezan sa Port Saidom trajektom koji vozi svakih desetak minuta, te tako omogucuje prijelaz preko slavnog sueskog kanala. UPort Saidu se moze naci sjediste gotovo svake vece pomorske tvrtke, a grad je specifican i po tome sto je bescarinska zona, sto na veliko koriste pomorci pri kupovini raznih stvari. Mene se posebno dojmilo jos na putu za Port Said, dok smo se vozili uz kanal, vidjeti polja i ravnice, te iz njih kako izviru vrhovi brodova, koji plove kanalom. Zaista impresivna slika. Cini se kao da brod plovi kopnom. Na sjevernom dijelu grada nalaze se velike i relativno lijepe pjescane plaze, koje su navodno ljeti prepune kupaca, a sada se tu i tamo nadje neki lokalni par kako gleda spore i trome valove kako se lome na pjescanoj i veoma plitkoj obali.

Osim sueskog kanala, jedino vaznije za izdvojiti u Port Saidu jest vojni muzej, koji je posvecen ratovima sa Izraelom i kanalskom krizom, koje egipcani slave kao svoje pobjede i nacionalne ponose, iako je upitno realno gledajuci koliko su oni sami imali u tim ratovima uspjeha. Ipak, artefakti u muzeju su zanimljivi, a svidjele su mi se lijepe slike realisticno napravljene prikaza iz sukoba, sa zanimljivo napravljenom dubinom slike, tako da su ispred slike napravljeni slicni objekti u stilu bozicnih jaslica.

Nasa posjeta Port Saidu svedena je tek na nekoliko sati, te smo stoga polako dok se mracilo uhvatili autobus za Aleksandriju, nase posljednje odrediste na ovome putovanju...

Na vrhu Sinaja

Nakon kupanja i ronjenja u prekrasnome i toplome crvenome moru, punome koralja i podvodnog svijeta, otisli smo u planine Sinaja, tocnije prema samostanu svete Katarine, koji se nalazi podno planine Sinaj, na kojoj je Mojsije dobio deset zapovjedi. Samostan se nalazi u malenoj dolini izmedju visokih planina, koje su gotovo gole stijene bez imalo vegetacije, te kao takve djeluju zaista impresivno. Izgradjen je pred vise od tisucu godina, te je i danas veoma vazno religijsko odrediste za hodocasnike pravoslavne vjeroispovjesti, a posebno je vazna posjeta grmu u kojem se Mojsiju ukazao Bog, a koji se nalazi unutar samostanskog kompleksa. Cijeli samostan je opasan zidinama, te osim par crkava sadrzi i dzamiju, sto je posebno zanimljivo, no nije i tako cudno, s obzirom da je zahvaljujuci toj dzamiji si osigurao opstanak usred muslimanskog svijeta. Prvo svetiste izgradjeno je jos 381. godine na ovome mjestu, a ono sto ga cini posebnim jest cinjenica da od tada do danas samostan je redovito aktivan i u funkciji. On pripada grckoj pravoslavnoj crkvi, pa su stoga i redovnici u njemu uglavnom iz grcke.

Odmah iznad samostana dize se visoka planina Sinaj, odnosno Mojsijeva planina, na kojoj je navodno Mojsije dobio deset zapovjedi. Uspon do vrha moguc je preko tri tisuce stepenica koje je izradio jedan jedini redovnik, ili preko planinske staze, kako je lokalni beduini zovu, devine staze. Ona je dosta laksa , no unatoc tome potrebno je gotovo tri sata za uspon normalnim hodom. Vrh se nalazi na 2275 metara, te se sa njega pruza velicanstveni pogled na planinski pejsaz Sinaja, kao i na jos vecu planinu Sv. Katarina, ciji je vrh najveci u Egiptu. Na vrhu se nalazi i mala kapelica, te nekoliko beduinskih sklonista, koja su pretvorena u kafice u osebujnom planinskom stilu, i mogu reci da je zaista poseban dozivljaj popiti kavu na vrhu svete planine za cak tri monoteisticke religije, islam, krscanstvo i judeizam.

Sacekali smo nekoliko sati da dodje zalazak sunca, kojime su planine dobivale posebne oblike u igri svjetlosti i sjene te impresivne tonove zlatne boje, dok je sunce polako zalazilo za vrhovima na zapadu. Spust je stoga bio dosta tezak, jer nismo imali dovoljno svjetla, a i temperatura je dosta niza na visinama, ocekivano, no unatoc tome, sa pogledom na prekrasno zvjezdano nebo, obrise planina u mraku i svjezi planinski zrak, nista nije bilo tesko. Mnogi se ljudi odlucuju na uspon po noci, zbog spektakularnog izlaska sunca, sto je takodjer jedna od opcija, iako samo pogled na visoke surove vrhove cije se stijene zlate na suncu ostavlja bez daha.

Dahab!

Napokon u Dahabu, nakon napornih putovanja pustinjom, razgledavanja predivnih hramova, kompleksa i odredista, dosao je trenutak za posve drugu vrstu aktivnosti, kupanje, ronjenje i uzivanje u ovome ljetovalistu uvjetno receno za backpackere i ronioce.

Dahab je veoma lijepi gradic na istocnoj strani Sinajskog poluotoka, samo 30tak kilometara odvojen morem od Saudijske Arabije, te koji je godinama odrediste za backpackere, hipije i ljude zeljne ronjenja i uzivanja u divotama podmorja i koraljnih grebena. Za razliku od Sharm El Sheika i Hurgade, koji su postali centri za elitni turizam i charter posjete turistickih agencija, Dahab je zadrzao svoj pocetni sarm i ljepotu, te je veoma lijepo i ugodno mjesto za boraviti, atmosfera je opustena, ugodna, ljudi susretljivi, te sve izgleda kao sredinom ljeta negdje kod nas na Jadranu, unatoc tome sto je gotovo kraj studenoga.

Osobno, najvise me privukao upravo ljepotama podmorja, i posjeta Egiptu bez razgledavanja predivnog podmorskog svijeta crvenoga mora za mene ne bi bila potpuna. Cim sam stavio masku na glavu i zaronio, vec skoro u plicaku odusevile su me prekrasne raznobojne ribe, koje zahvaljujuci potpunoj zabrani ribolova ne osjecaju nikakav strah od ljudi, gotovo da su na dohvat ruke, te gotovo potpuno ignoriraju postojanje ronioca, te se cini kao da se nalazim u golemom akvariju. Zatim zaron uz koraljni greben, divota boja, oblika, raznolikosti podvodne flore i faune, nevjerojatna suprotnost jednobojnosti pustinje koja prevladava Sinajem iznad razine mora. Nazalost nemam sa sobom podvodnu opremu za fotografiranje, pa mislim da cu moci tek nekoliko fotografija napraviti i podijeliti ih sa vama tek kada se vratim doma, no cak i bez imalo iskustva u ronjenju ovdje se moze uzivati u predivnom podvodnom pejsazu. Koraljni grebeni se nalaze na manje od dva metra, pa su vidljivi itekako dobro i s povrsine, a kada se uzme u obzir da je crveno more jedno od najsigurnijih sto se tice morskh pasa i slicnih nemani, ronjenje ovdje je naprosto fantasticno.

Inace, Dahab je veoma zanimljivo odrediste i ako se samo trazi bijeg od zime u jedan opusteni gradic na moru, sjedenje na obali i ispijanje kave ili nekog drugog napitka, odlazak na plazu, kupanje itd. Naprosto pravi mali kutak za odmor i bijeg od prohladne europske svakodnevice...